Nova vrtna parcela za 3L

Ponovno smo dobili ponudu za korištenje vrtne parcele u sklopu projekta Urbani vrtovi, ovaj puta veličine oko 30 m2 na lokaciji kod Arena centra. Ponudu su nam uputili partneri projekta 24 sata, a mi smo prihvatili prvorođendanski poklon. Naime 4.4.2014. bila je godišnjica od dana registracije udruge kao i od dana službenog pokretanja projekta Gradski vrtovi na skupštini Grada Zagreba. Pozvali smo sve zainteresirane za održavanje nove vrtne parcele da nam napišu motivacijsko pismo. Prednost smo dali obitelji s djetetom s posebnim zdravstvenim potrebama pa je, na veselje svih, vrtna parcela dana na korištenje šesteročlanoj obitelji Županić s djetetom oboljelim od dijabetesa tipa 1. 

12.4.2014. dodjela vrtne parcele kod Arena centra

12.4.2014. od 11 do 14 sati na lokaciji Arena centra 24 sata organizirali su događanje uz dodjelu tri vrtne parcele. Predstavljeni su svi dobitnici uključujući 3L. Srednja parcelica pripala je nama i prvu je sadnicu zasadio paraolimpijac Mihovil Španja uz asistenciju “Vrtlarice” Kornelije Benyovski Šoštarić. Zemlja je unaprijed bila isfrezana, zatim je posipana Biolitom (vulkanskim kamenom), zalivena te pošpricana efektivnim mikroorganizmima. Time je tlo detoksicirano i oživljeno. Zemlji je dodan kompost, a zatim su korisnici doniranim alatom krenuli u planiranje i formiranje gredica. Posađene su i prve donirane sadnice. Pred kraj događanja bili smo posluženi voćno-povrtnim svježe cijeđenim sokovima i fingerfood zalogajima te je prezentirano kućno kompostiranje. Zadruga Martinov plašt usmeno je predstavila mobilni povrtnjak za osobe s invaliditetom.

Tim povodom te kako bi se predstavili knjigu Dijabetes – prilika za promjenu i Do 41°C poklonili smo organizatorima, knjigu Do 41°C Mihovilu Španji i Korneliji Benyovski Šoštarić. Gostima smo podijelili primjerke brošura Dijete kao i ti.

Hvala 24 sata i prvom trgovačkom centru u Zagrebu, Arena centru, koji je dio svoje površine ustupio građanima na korištenje za organske povrtnjake, za pokazanu socijalnu osjetljivost prema djeci s posebnim zdravstvenim potrebama i preventivnom djelovanju, prema osobama s invaliditetom kao i za općenito zalaganje i promocija održivosti! Za svaku pohvalu je i organizacija kućice za alat te donacija korisnicima vrtnog alata, vreća komposta, jednogodišnje zalihe efektivnih mikroorganizama, naknadno i deset kocki slame, osigurana voda i sadnice. Nadamo se i organizaciji kompostera te zaštitne (brzorastuće) žive ograde osobito prema autoputu. 

Hvala i veselimo se budućoj suradnji!

Fotografije 12.4.2014. na lokaciji Arena centra

Ovaj vrtuljak zahtijeva JavaScript

Otvoreno pismo

Mladi ste, možda i mladi roditelji ili mladi u srcu i za sebe i svoje dijete želite samo najbolje. Želite obilje što znači da želite zdravlje kako bi mogli uživati u životu i dati najbolje. Znate da je zdravlje povezano sa zdravom prehranom i normalnom tjelesnom težinom, ali i s vašim optimističnim pogledom na svijet, vašom energijom, pozitivnim mislima, umjerenom tjelovježbom, zdravim okolišem, općenito načinom života. I znate da je sve navedeno i međusobno povezano o čemu govori npr. i izreka „u zdravom tijelu zdrav duh“.

Sanja Nakić, diplomirani kroatist i novinar

Čitatelji ove knjige trebat će biti zahvalni jer autorica je mnogo toga učinila za njih. Stajat ćete pred gotovim zaključcima na koje je utrošeno puno vremena, upoznat ćete važne svjetske autore koji su i sami jednom stajali pred važnim pitanjima o ljudskoj prehrani i mjestu hrane u životu.

No u gomili kontradiktornih, površnih ili polovičnih informacija koje su nam danas lako dostupne, zahvaljujući tehnološkom napretku, demokraciji i dostupnim medijima, više ne znate što je točno i što je stoga zdravo. Možda još uvijek mislite da je SVE zdravo u umjerenim količinama. Ili informacije više ne dopiru do vas ili ih svjesno ignorirate ili hvatajući se za slamku eventualno odabirete neke od silnih smjernica kojih se kratkoročno držite te ih zamjenjujete novim.

Predrag    … knjiga je odlična. Imam puno knjiga koje navodite u (velikoj) kućnoj biblioteci i pročitao sam ih, ali najčešće nemam s kim diskutirati o utiscima. Zato mi je neobično drago da kroz Vašu knjigu vidim Vaše mišljenje ponukano obiteljskom situacijom i željom za pomoći drugima…

Većina nas pouzdaje se, danas, više u mišljenje autoriteta, primjerice doktora, nutricionista, u kratkoročne i ograničene rezultate znanstvenih istraživanja, autore raznolikih dijeta, odabire poznatih osoba – nego u sebe i u vlastitu procjenu. Zato se tim likovima ili osobama koriste u marketinške svrhe i u svrhu promocija autorskih revolucionarnih dijeta i programa pritom nas „educirajući“. Također zbog bombardiranja povoljnim te vrlo dostupnim industrijskim proizvodima u sve većim trgovinama koji nam na prvi pogled olakšavaju život i produžuju slobodno vrijeme, a deklarirani su kao “zdravstveno ispravni”, niti ne vidite izlaz, mogućnosti za promjene.

Radite kako bi zaradili za obilje koje želite, ili kako bi preživjeli, i zaista nemate vremena niti za razmišljanje, planiranje, a kamoli individualno istraživanje kako biste pronašli ISTINITE informacije. Nemate naviku niti gledati dugoročno niti planirati posredne izdatke kao što su obilasci liječnika, vrijeme i novac za preglede, lijekove, terapije niti razmišljate o neisplativosti dugoročno loše kvalitete života. Lako i kratkoročno isplativo tako se čini i za nas dobro. Prihvatljivo.

Blanka    … knjiga je odlična. Iako sam obrazovana u medicinskoj struci, to je pogled na zdravlje iz drugog kuta, a mislim da nam je svima to potrebno. To je knjiga za 22. stoljeće…

Doktor i nutricionist složit će nam obroke u trenutku kada se pojavi neki problem. Cilj takvih planiranja je cjelovit obrok kojim su obuhvaćeni svi makronutrijenti, proteini, ugljikohidrati i masnoće, koji energetski odgovaraju našim trenutnim potrebama te koji ne uključuju namirnice koje kod nas izazivaju intoleranciju, alergiju ili nam se ne sviđaju i slično. Jednostavna računica. Odnosno, iz nepovjerenja u vašu odgovornost, inteligenciju i zdrav razum (jer ste uostalom i došli po savjet autoriteta) oni slažu kompromisno rješenje koje će vam u tom trenutku malo pomoći. Govori se u kvantiteti, odnosno nema baš govora ni o kvaliteti ili joj se ne pridaje značaj. Stvara se privid da je jelovnik prilagođen individualno vama. No ni to nije točno. Kada govorimo samo o prehrani bezbroj je kombinacija složenosti naših organizama, energija, situacija i potreba da ni u procjeni najvještija osoba na svijetu ne može „znati“ koje su naše individualne potrebe. One se mogu razlikovati: u razmaku između obroka, odnosu makronutrijenata, hladnom ili toplom učinku, okusu, teksturi, količini vode, energetskom naboju, alkalnoj ili lužnatoj reakciji koju izaziva u vašem organizmu, u tipu i količini namirnice koja izaziva intoleranciju… Uz to, naše potrebe se mijenjaju. Što nam to govori? To nam govori da jedino mi sami možemo prepoznati vlastite potrebe. Mi sami možemo sigurno, ali gotovo da više to niti ne znamo, jednostavno ne činimo, zaboravili smo, a u situaciji u kojoj se nalazimo moguće i zaista „ne možemo“. Situaciju moguće trebamo promjeniti. Isto tako nam govori da naše potrebe ne možemo „znati“ već ih možemo zadovoljiti procesom pokušaja i pogreški te se stalno prilagođavati. Komplicirano? Nije, upravo suprotno. Kada se prisjetimo kako, ne može biti jednostavnije.

Petra    …Savrsena je, hvala spisateljici sto se potrudila sve to temeljno napisati.

Nedavno sam pisala kratak članak o zdravoj prehrani i govorila sam u analogiji čvrstog, pouzdanog terena naspram držanju tračnica kojima nam u susret dolaze vlakovi smrti. Jedan od komentara bio je kako bi taj čovjek dobrom voljom radije odabrao skok pod vlak. Nažalost, to bi vjerojatno svima nama bilo jednostavnije. I većina se stoga ne odlučuje na promjenu. Na pitanje zašto bi netko želio uopće ići težim putem, odgovor je u želji za životom, kvalitetnim životom, u želji za osobnim razvojem, u želji za maksimalnim doprinosom sebi, djeci i novim generacijama. Odgovor je i u kratkoročnim ciljevima koji nas vode korak po korak do dugoročnog cilja: dugovječnost (ne mislim na održavanje stanja kome), fizički izgled, dostizanje maksimuma fizičke snage i vještina, vitalnost, energija, zadovoljstvo, rješavanje aktualnih problema… Napredak uvijek podrazumijeva razdoblje nelagode koji neki od nas mogu prebroditi imajući u vidu kratkoročni i dugoročni cilj. Pitanje je jeste li vi dovoljno motivirani za napredak?

Dakle, kada odbacimo generalizirana, ograničena i kontradiktorna mišljenja tzv. autoriteta koji ne mogu znati što je za nas najbolje, dolazimo do vlastite odgovornosti. A da bi uopće mogli preuzeti odgovornost za vlastite odabire, moramo steći neko osnovno znanje koje nam nije bilo dostupno u vrijeme školovanja, a nije dostupno niti sada ako sami ne uložimo vrijeme i napor kako bi ga stekli. Moramo prebroditi i nelagodu koja se javlja usvajanjem informacija kontradiktornih našim uvjerenjima i već stečenom „znanju“. Također, informacije ostaju samo informacije ako ih ne primjenimo. Primjenjujući informacije one postaju dio našeg iskustva i pretvaraju se u znanje. Opet vrijeme, napor, ulaganja…

Miroslav Kiš, diplomirani dizajner permakulture

Put učenja koji autorica nudi kroz knjigu upoznat će vas s očiglednim istinama o (pre)hrani koje većina ne vidi, uljuljkani u vlastite prehrambene i životne navike. Kako hrana hrani, kako vas korak po korak može odvesti u bolest, kako utječe na vaša dnevna raspoloženja, navike i misli. Knjiga daje upute o tome koja će vas hrana hraniti, a koja ne. Dat će vam provjerenu putanju do duhovnosti za koju možda niste ni znali da postoji...

Ali što ako prebrodite svu tu privremenu nelagodu i krenete putem dugoročnih ciljeva? Privremena nelagoda su trudovi kod rađanja djeteta. Privremena nelagoda je i nespavanje mladih roditelja dok dijete ne spava cijelu noć, ali to se vremenom dogodi. Privremena nelagoda je manjak slobodnog vremena zbog učenja ili rješavanja zadataka kako bi završili neku školu, fakultet. Privremena nelagoda je upoznavanje neke nove osobe i okoline do trenutka kada je upoznamo te joj možemo pokloniti povjerenje. Privremena nelagoda je trka, natjecanje, iščekivanje rezultata. S privremenim nelagodama se možemo nositi ili se možemo naučiti nositi, ali po završetku tog razdoblja čeka nas nagrada čija vrijednost premašuje težinu nelagode. Pogotovo ako je u pitanju zdravlje kao dugoročan cilj. Zdravlje je povezano s kvalitetom življenja.

U ovom trenutku kada sa svih strana dobivam dobronamjerne savjete, preporuke za knjige i kuharice, programe, ja ZNAM što je za nas najbolje i sve što koristim koristim kako bih nadograđivala svoje znanje te kao inspiraciju. Ništa me u ovom trenutku ne može navesti na promjenu puta kojim smo krenuli jer ZNAM da nam donosi zdravlje. Ponekad pokleknemo, zapnemo, malo skrenemo s puta, ali bez dvojbe je to taj put. Dakle, danas postoji ZDRAVLJE i ZDRAVO.

Da bi danas stekli znanje osobno smatram najpotrebnijim osobinama: želju, volju, osjećaj odgovornosti, otvorenost, upornost, intuitivnost, vjeru i samopouzdanje u vlastite procjene i zdrav razum. Najpotrebnije od alata smatram: poznavanje materinjeg i stranih jezika, vrijeme i okolinu koja nas podržava. Posebno ova dva posljednja nisu baš vjerojatna u današnje vrijeme. Stoga ne odustajte iz razloga što eventualno u ovom trenutku niste, prema vašoj procjeni dovoljno „obrazovani“ ili ne raspolažete materijalnim sredstvima. Škola još nije ni počela i upravo je sada vaša prilika za ulaganje u sebe.

Sanja

Knjiga je super!

I stoga vam preporučam knjigu Do 41°C. Intenzivno sam se, otvoreno i visoko motivirano, zbog kvalitete života svoje djece, bavila pitanjem zdravlja prošle četiri godine i prikupila sam većini nedostupne RECENTNE informacije koje sam pretvorila u znanje. Tražila sam univerzalne faktore zdravlja te način života koji će ih DANAS i u BUDUĆNOSTI omogućiti. Dakle čitajući Do 41°C

• uštedjet ćete si vrijeme koje vjerojatno i nemate,
• a dobit ćete i podršku koju nažalost ne možemo očekivati od nama najbliskijih osoba.
• Dobit ćete jasnu predodžbu o načinu života i putovanju koje vodi zdravlju.
• Dobit ćete motivaciju, osjećaj odgovornosti, hrabrost za vjerovanje samima sebi.
• Dobit ćete iskustvo (na papiru).
• Dobit ćete listu knjiga, linkova, autora, odnosno informacije koje nadalje i sami možete slijediti.

Dobivate mnogo više nego financijski ulažete. Znanje, iskustvo, zdravlje nemaju tržišnu cijenu.

Knjiga Do 41°C košta 127 kn,

a možete je kupiti tako da nam se obratite (neprofitna udruga 3L) na

kontakt@slatkikosecer.com

ili na 091 5842969.

 

Hvala na podršci i čestitamo vam na hrabrosti!

Savjet stručnjaka: rođenje djeteta s teškoćom, kronično oboljenje djeteta – novonastala situacija i izazov za obitelj

Tijekom trudnoće roditelji, pogotovo majka zamišlja svoje nerođeno dijete i stvara si predođbu o tome kako će izgledati, kakvog će biti temperamenta. Roditelji stvaraju „sliku“ svoga nerođenog dijeteta u skladu sa svojim roditeljskim utjecajima, ličnosti, svojim vrijednostima i uvjerenjima, te standardima okoline u kojoj žive. Roditelji imaju očekivanja u odnosu na dijete i prije nego što se rodi. Razmišljaju kojeg će spola biti, kako će izgledati, na koga će od roditelja sličiti i sl. Taj se obrazac nastavlja i kroz razdoblje odrastanja djeteta. Roditelji proiciraju svoje vlastite želje, ponekad i neke neuspjehe, u želji da njihovo dijete bude i bolje od njih samih. Stoga roditelji zamišljaju dijete sa svim pozitivnim karakteristikama i vrijednostima.

 

Čimbenici odgojne uloge obitelji su :

• opći stil života obitelji,
• režim i navike života obitelji: red, pravila, dužnosti,
• socijalne i pedagoške kvalitete obitelji,
• dimenzije ličnosti čovjeka,
• položaj, spol, dob djeteta u obitelji i
• značajke razvoja djeteta,
• socioekonomski status obitelji,
• kohezija obitelji te
• stavovi obitelji prema vlastitom djetetu.

Suočavanje s novonastalom situacijom kada dijete ima određenu teškoću (zdravstvenu, tjelesnu, mentalnu, kroničnu i sl.) uzrokuje vrlo burne emocionalne reakcije članova obitelji, majke, oca, pa i cijele uže rodbine.

Možemo reći da roditelji u tim trenucima prolaze kroz određene faze emocionalnih reakcija. Sva zamišljanja i očekivanja o tome kakvo će biti dijete o kojima su roditelji maštali rasplinu se kao mjehurić od sapunice. Tada kod roditelja nastupa jaki osjećaj tuge, očaja i nemoći koji je popraćen s neprihvaćanjem prisustva teškoće, tj. sa neprihvaćanjem postavljene dijagnoze. Roditelji pomisle da je to možda prolazna situacija i da će se s vremenom sve vratiti u normalu ili da će dijete uz pomoć medicinskih intervencija ozdraviti. Stoga obilaze mnoge stručnjake u nadi da će čuti ono što zapravo žele. S druge strane bojazan da je postavljena dijagnoza nešto s čim će se morati nositi cijeli život stvara u njima osjećaj bespomoćnosti i očaja te ih snažno opterećuje. Emocije i stavovi prema svome djetetu burni su i intenzivni kod oba roditelja. Oba se partnera iscrpljuju svojim emocijama. Događa se da se jedan od bračnih partnera odbija baviti djetetom, a to nadoknađuju s prezaposlenosću pod opravdanjem da moraju raditi kako bi platili liječenje, rehabilitaciju i sl.

Rođenje djeteta s posebom potrebom kao i kronično oboljenje djeteta narušava životni ciklus obitelji. U početnoj fazi nastupa prilagodba na novonastalu sitaciju te su pogođeni svi: oba roditelja i uža obitelj.

Wolfensberg uočava tri tipa krize :

1. Početna šok kriza javlja se u trenutku donošenja dijagnoze kada se narušavaju početna očekivanja u vezi djeteta. Početna kriza je veća što je teškoća veća i što su teže vanjske manifestacije. Roditelji se ne znaju snaći u novonastaloj situaciji. Prisutan je osjećaj frustracije, ulaze u česte konflikte s partnerom i često su tjeskobni.
2. Kriza osobnih vrijednosti za koju se smatra da je odgovoran strah od socijalne stigme, osjećaj krivnje i neuspjeha. Obitelj je tada često u izolaciji. Prisutan je osjećaj stida, osjećaj neadekvatnosti. Roditelji su skloni zadržavanju djeteta u kući te sužavanju kruga socijalnih kontakata.
3. Realna kriza uzrokovana uglavnom vanjskim faktorima kao što je npr. dugotrajna hospitalizacija, institucionalizacija. Roditelji shvaćaju realno stanje pa često i potrebu za produženom, često i doživotnom skrbi. Pojačani su financijski troškovi, potrebne su hospitalizacije, lijekovi i pomagala, pojavljuje se problem čuvanja djeteta, problem integracije u redovni odgojno – obrazovni susutav u zavisnosti od teškoće.

Marvin i Cavor razlikuju tri faze prilagodbe roditelja na posebnu potrebu djeteta:

1. Opća emocionalna dezintegracija (obrambeni mehanizmi),
2. Faza reintegracije (traženje „čudotvornih“lijekova),
3. Faza zrele adaptacije (spremnost roditelja na suočavanje).

U trenutku kada roditelji shvate da dijete ima posebne potrebe često traže razloge tog stanja u samom djetetu, sebi, bračnom partneru, ostalim članovima obitelji. Često se optužuje bračni partner za neke svoje postupke u trenutku začeća i trudnoće, u razdoblju prije oboljenja, istražuje se hereditet eventualnih nasljednih bolesti ili se pak optužuje liječnik.

Roditelji od prvog trenutka stvaraju svoje stavove prema djetetu s posebnom potrebom što se očituje u odnosima u obitelji i odnosu neposredne sredine prema tom djetetu. Susjedi i okolina vrše pritisak na obitelj zbog predrasuda. Predrasude se stvaraju iz straha, a izvor straha zaziranje je od različitog. Ti stavovi uvelike utječu na ponašanje roditelja prema svome djetetu i nameću određeni obiteljski životni ritam i stil. Obitelj je tada često u izolaciji, prisutan je osjećaj stida, osjećaj neadekvatnosti, te su roditelji skloni zadržavanju djeteta u kući te sužavanju kruga socijalnih kontakata.

Dakle, stavovi roditelja prema djetetu stečeni su u interakciji sa socijalnom okolnom i samim djetetom. Od popustljivog roditeljskog stila do prezaštitničkog stila pa čak i do prezahtjevnog odgojnog stila. Oba tipa roditeljskog stila upućuju na prisutan osjećaj krivnje u roditeljima zbog prisutnosti teškoće pa samim time stvaraju i vrlo opterećene odnose roditelj – dijete, te odnose među bračnim partnerima. Sklonost okrivljavanju bračnog partnera za prisustvo teškoće kod djeteta, nezadovoljstvo smanjenjem socijalnih kontakata i izolacijom doprinosi čestim konfliktima među bračnim partnerima. Sukobi su tada naglašeni. Majka više vremena posvećuje djetetu nego mužu iz neznanja i zato što joj nitko ne pomaže. Otac je tako uskraćen za prirodnu ulogu, ulogu supružnika te se javlja ljubomora. Majka često od pojačane brige za dijete zapostavlja i samu sebe. Muž tada gubi seksualni interes. Ne zadovoljavaju se kulturne potrebe. Samopoštovanje oba partnera tada je ozbljno narušeno. Kvaliteta življenja obitelji bitno je narušena. Majka je često i opterećena dodatnim poslovima oko djeteta vezanim uz rehabilitaciju: planiranje dvostrukog jelovnika, potreba dodatnog angažmana, izostajanje s posla. Tada može doći i do napuštanja obitelji jednog od roditelja. Često je to muž koji zbog osjećaja krivnje i bespomoćnosti u odnosu na posebnu potrebu djeteta, a zatim i ne zadovoljavanja potreba svoje uloge u braku, napušta obitelj – ne vidi rješenje na koji bi način mogao kao takav doprinjeti boljoj kvaliteti života obitelji. Uobičajna obiteljska rutina je narušena, režim i stil života te obitelji mijenja se iz korijena te dolazi do nemira u obitelji. Gubi se sigurnost i roditelji se često osjećaju kao na putovanju kroz potpuno nepoznato područje.

• Obitelj djeteta s posebnim potrebama, nakon prihvaćanja realnog stanja svoga djeteta, još se više zbliži i očvrsne ili se raspadne.
• U obitelji i skrbi o djetetu s posebom potrebom uvijek ostaje onaj roditelj koji je snažniji i koji može „istrpjeti“ i pravazići sve prepreke i teškoće koje nosi život s djetetom s posebnim potrebama.
• Roditelj koji napusti obitelj često je onaj koji nema dovoljno snage da se nosi s izazovima i stresom koje život donosi  obitelji djeteta s posebnim potrebama.

Savjeti i preporuke:

• S partnerom stvarajte dobar dijalog kroz aktivno slušanje.
• Stvarajte pozitivnu emocionalnu klimu. Vi i vaš partner surađujete i riječ je o zajedničkom izazovu.
• Važno je izgraditi pozitivnu orijentaciju u pogledu na život vašeg djeteta s posebnim potrebama, u pogled na život općenito kao i u afirmaciju vlastite ličnosti.
• Naučite se nositi s emocijama. Prihvatite svoju tugu/bol/ljutnju/strah i pokušajte izvući ono najbolje iz nje. Važno je prepoznati emociju, verbalizirati je, a potom se otvaraju mogućnosti; kako emociju pretvoriti u nešto produktivno, kako je izraziti na odgovarajući konstruktivan način.
• Osvijestite se, postanite svjesni realnosti u kojoj se trenutno nalazite. Osvijestite realnost i bračnog partnera, svoga djeteta i vaše situacije. Razvijajte sposobnost da neposredno ovdje i sada vidite, čujete, osjetite, dodirnete.
• Budite bliski s partnerom, razvijajte sposobnost izravnog izražavanja osjećaja, želja i potreba, bez cenzure i bez manipulacija. Suština bliskosti je sposobnost da volimo, primimo ljubav i dajemo je.
• Samo će okolina koja je nedovoljno obaviještena i informirana te okolina koja nameće nelagodu biti neugodna i nepovoljna. Stoga razbijte predrasude okoline.
• I dalje činite ono što vam pričinjava zadovoljstvo.
• Osvjestite svoje snage, svoje posebnosti, ono u čemu ste doista jaki i sposobni.
• Održite dosadašnju razinu kvalitete života, zadržite krug  prijatelja.
• Razgovor je ljekovit. Pronađite dobrog sugovornika, prijateljicu ili prijatelja koja će vas znati slušati i ne prekidati. To je važno zbog psihičkog rasterećenja u iskazivanju i verbaliziranju teškoća.
• Obratite se u savjetovališta specijaliziranog tipa, psihoterapijski rad jednog bračnog partnera ili oboje u svrhu reduciranja roditeljske anksioznosti, straha, tjeskobe, tuge.
• Udruge roditelja pružaju podršku i savjete koji su od neprocijenjive važnosti jer nam ukazuju da nismo sami u izazovima koje nam život pruža i nosi. Stoga pronađite si krug podrške u kojem ćete izmjenjivati svoja iskustva.
• Specijalizirani časopisi, priručnici, kolumne u dnevnom tisku i sl. informiraju vas čime dobivate i nove ideje za unaprijeđenje vaše obiteljske kvalitete života.
• Ublažite stres na način da prihvatite da su problemi dio života te da mogu biti korisni.Pokušajte promijeniti perspektivu i uvidjeti dobrobit koju donosi posebnost vašeg djeteta.
• Prakticirajte humor.

Tea Botinčan, mag.educ.rehab.,praktičar TA psihoanalize

travanj 2014., Zagreb