Mišljenje/prijedlog na temu gospodarenja otpadom u Zagrebu, 24. veljače 2016. godine

Poštovani,

obraćamo Vam se na temu gospodarenja otpadom u Zagrebu reagirajući na zaključke sjednice Gradske skupštine 18. veljače 2016. godine i poziv Gradskog ureda za energetiku, zaštitu okoliša i održivi razvoj javnosti na komentare, mišljenja, primjedbe i prijedloge na Nacrt prijedloga programa zaštite zraka, ozonskog sloja, ublažavanja klimatskih promjena i prilagodbe klimatskim promjenama u Gradu Zagrebu

Želimo Vam obratiti pažnju da se Odlukom niti Izmjenama i dopunama Odluke o javnoj usluzi prikupljanja otpada ne spominje odvojeno prikupljanje biootpada.

Biootpad čini najveći maseni udio u komunalnom otpadu (u izračunima se procjenjuje u udjelu od 67 % komunalnog otpada), a uz odvojeno prikupljanje i pravilnu oporabu predstavlja ogroman resurs Grada i građana. Mijašanjem s komunalnim otpadom taj vrijedan resurs se odlaže na odlagališta te se razgrađuje anaerobnim postupcima emitirajući štetne plinove, pritom sudjeluje u znatnom mijenjanju vizura grada (Jakuševac), vrijednosti lokaliteta (turizam, nekretnine, zagađenje okoliša, povećava troškove građana za odvoz komunalnog otpada i pročišćavanje voda i dr.) i povećava rizik rada na odlagalištima zbog specifičnosti razgradnje.

Na gradskom području odvojeno prikupljanje biootpada od strane građana i pravnih osoba čini najveći izazov. Naime, u nedostatku vanjskih prostora s mogućnošću odlaganja biootpad je potrebno odvojeno odložiti u najkraćem mogućem vremenskom razdoblju te u tom smislu udaljenost i radno vrijeme reciklažnih dvorišta to onemogućavaju, odnosno značajno destimuliraju, a odvojeno prikupljanje nije omogućeno ni na zelenim otocima. U prijelaznoj fazi kada su formirani zeleni otoci i reciklažna dvorišta mišljenja smo da je prvo potrebno riješiti odvojeno prikupljanje biootpada na kućnom pragu.

U praksi, svjesni i savjesni građani koji žele odvajati otpad imaju najveći problem s odvajanjem biootpada. Staklo, papir, plastiku i sl. moguće je odvajati u dužem vremenskom razdoblju te zatim odvojiti vrijeme i odnjeti te odložiti na zeleni otok ili u reciklažno dvorište. Biootpad je potrebno odvajati svakodnevno i pješačka udaljenost, odnosno nedostupnost predstavlja problem. Zbog malih stambenih prostora te manjka otvorenih prostora koji bi se mogli koristiti u svrhu kućnog kompostiranja ta se praksa i uz dobru volju ne primjenjuje.

Kvalitetan kompost (npr. kompost nastao prikupljanjem biorazgradivog otpada na javnim površina potencijalno sadrži parazite zbog izmeta kućnih ljubimaca i sl.)  i biogorivo nastalo od odvojeno prikupljenog biootpada Grad može koristiti za vlastite projekte, npr. javni prijevoz, za uređenje zelenih površina Grada te projekt Gradski vrtovi, može „vraćati“ građanima, a također tim resursima može i trgovati.

Naše je mišljenje da je u Zagrebu obzirom na urbanost sredine (zgrade, manjak otvorenih privatnih površina), način života (kupnja hrane, tržnice, pekare, trgovine, restorani, stvaranje tjednih ili mjesečnih zaliha, manjak slobodnog vremena i dr.), obzirom na broj stanovnika i poslovnih subjekata te obzirom na značaj metropole i prosječan maseni udio biootpada u komunalnom otpadu u prvom redu potrebno riješiti odlaganje biootpada na kućnom pragu i kvalitetnu oporabu.

U nastavku izdvajamo informacije iz zakona, službenih dokumenata, izvješća te iz medija vezanih za odvajanje biootpada.

U nastavku prilažemo 3L Očitovanje na nacrt Plana gospodarenja otpadom Republike Hrvatske 2015.-2021., od 19. listopada, 2015. godine.

 

 

  • Izvor:

http://www.nacional.hr/zagrebacka-gradska-skupstina-prihvatila-tocke-o-otpadu/

Prijedlogom odluke o dopunama Odluke o javnoj usluzi prikupljanja otpada propisano je da se prikupljanje otpada obavlja i u mobilnim reciklažnim dvorištima – mobilnim jedinicama. Propisuje se način prikupljanja komunalnog otpada tako da se papir, metal, tekstil, staklo i plastika skupljaju u posebne spremnike koji se nalaze na javnim površinama ili u reciklažnim dvorištima odnosno u mobilnim reciklažnim dvorištima – mobilnim jedinicama.

Davatelj usluge – Čistoća tako je obvezna postaviti mobilna reciklažna dvorišta – mobilne jedinice za odvojeno prikupljanje otpadnog papira, metala, stakla, plastike i tekstila te krupnog (glomaznog) komunalnog otpada. Propisuje se obveza korisnicima usluga odvojeno odlaganje otpada i u mobilna reciklažna dvorišta.

Način i uvjete postavljanja mobilnih reciklažnih dvorišta – mobilnih jedinica pravilnikom propisuje gradonačelnik, a Čistoća je dužna prilagoditi volumen spremnika u skladu s realnim potrebama korisnika usluge. (…)

“Tri su glavne stvari koje bi trebali riješiti. To je da svako kućanstvo u Zagrebu dobije kante za odvajanje otpada kako bi ga mogli odmah, na kućnom pragu, odvajati. Drugo je da svaka gradska četvrt dobije reciklažno dvorište, a treće je da bude još više ‘zelenih otoka’ kojih je trenutno 240, te da oni budu što bliže kućama i zgradama”, istaknuo je Stojak. 

Molan smatra i da su “zeleni otoci” kriva koncepcija, te da bi kod zgrada trebalo biti više vrsta kanti za odvajanje otpada. Smatra da je velika sramota za Zagreb i velika odgovornost za gradonačelnika to što su rezultati porazni, jer je Zagreb po odvojenom prikupljanju otpada zadnji od europskih metropola.

Vladimir Ferdelji (nestranački) najavio je kako će se uskoro u Gradskoj skupštini organizirati tematska sjednica o gospodarenju otpadom.

 

  • Izvor:

Izvješće o provedbi Plana gospodarenja otpadom u Gradu Zagrebu do 2015. godine za razdoblje od 15.10.2014. do 15.05.2015.

Otpad nastaje kao posljedica svih ljudskih aktivnosti i u svim gospodarskim djelatnostima. U posljednjim desetljećima, masovna proizvodnja, tržišna ekonomija, porast broja stanovnika, novi, sintetizirani materijali koji mogu biti vrlo toksični ili nerazgradivi prirodnim procesima, doprinijeli su povećanju količine otpada, a njegov sastav se promijenio na način koji ga čini sve značajnijim okolišnim rizikom, izvorom onečišćenja i zagađenja.“, str 5.

Zakonom o održivom gospodarenju otpadom utvrđuju se mjere za sprječavanje ili smanjenje štetnog djelovanja otpada na ljudsko zdravlje i okoliš na način smanjenja količina otpada u nastanku i/ili proizvodnji te se uređuje gospodarenje otpadom bez uporabe rizičnih postupaka po ljudsko zdravlje i okoliš, uz korištenje vrijednih svojstava otpada. (…)

Sukladno Zakonu gospodarenje otpadom temelji se na uvažavanju načela zaštite okoliša propisanih zakonom kojim se uređuje zaštita okoliša i pravnom stečevinom Europske unije, načelima međunarodnog prava zaštite okoliša te znanstvenih spoznaja, najbolje svjetske prakse i pravila struke. U svrhu sprječavanja nastanka otpada te primjene propisa i politike gospodarenja otpadom primjenjuje se red prvenstva gospodarenja otpadom, i to:

  1. sprječavanje nastanka otpada,
  2. priprema za ponovnu uporabu,
  3. recikliranje,
  4. drugi postupci oporabe npr. energetska oporaba i
  5. zbrinjavanje otpada.

Gospodarenje otpadom provodi se na način koji ne dovodi u opasnost ljudsko zdravlje i koji ne dovodi do štetnih utjecaja na okoliš, a osobito kako bi se izbjeglo sljedeće:

  1. rizik od onečišćenja mora, voda, tla i zraka te ugrožavanja biološke raznolikosti,
  2. pojava neugode uzrokovane bukom i/ili mirisom,
  3. štetan utjecaj na područja kulturno-povijesnih, estetskih i prirodnih vrijednosti te drugih vrijednosti koje su od posebnog interesa,
  4. nastajanje eksplozije ili požara.

Strategijom gospodarenja otpadom Republike Hrvatske teži se zatvaranju kruga od izbjegavanja nastajanja otpada, smanjenja količina i štetnosti, reciklaže i oporabe (mehaničke, biološke i energetske) do iskorištavanja inertnog ostatka“,  str 6.

„Provedbom Plana gospodarenja otpadom Republike Hrvatske treba ostvariti:

  • uspostavu sustava gospodarenja otpadom u svakoj županiji po regionalnom/ županijskom konceptu;
  • povećanje udjela odvojeno prikupljanog otpada;
  • recikliranje i ponovnu oporabu otpada;
  • prethodnu obradu otpada prije konačnog odlaganja;
  • smanjenje udjela biorazgradivog otpada u komunalnom otpadu;
  • izdvajanje goriva iz otpada;
  • smanjenje količina otpada koje se odlažu na odlagalištima;
  • smanjivanje štetnih utjecaja otpada na okoliš;
  • samoodrživo financiranje sustava gospodarenja komunalnim otpadom

Jedinice lokalne samouprave (općine i gradovi) imaju obveze:

  • utvrditi prostornim planovima lokacije za građevine i postrojenja za gospodarenje otpadom;
  • donijeti plan gospodarenja otpadom, usklađen s državnim planom gospodarenja otpadom i županijskim planom gospodarenja otpadom;
  • organizirati prikupljanje i sigurno odlaganje (komunalnog) otpada u skladu sa standardima i planom gospodarenja otpadom općine/grada;
  • poticati edukaciju i informiranost proizvodnih struktura i stanovništva;
  • poticati sustavno educiranje i informirati lokalne organizacije i stanovništvo;
  • omogućiti odvojeno prikupljanje sekundarnih sirovina i biootpada; (…) „, str 8.

 

  • Izvor:

http://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/TXT/PDF/?uri=CELEX:52014AR4083&from=HR

  1. naglašava ključnu ulogu koju lokalne i regionalne vlasti igraju u provedbi zakonodavstva na ovom području, u stvaranju i financiranju infrastrukture za obradu i skladištenje otpada te u upravljanju njegovim tokovima, od čega im potonje predstavlja jedan od najvećih izazova. Kao i u svom prethodnom mišljenju ( 8 ), Odbor regija zalaže se za to da lokalne i regionalne vlasti imaju veću ulogu u reviziji ciljeva koje trebaju ispuniti. Stoga od EU-a traži da lokalnim i regionalnim vlastima osigura razinu intervencije i suradnje koja je u potpunosti u skladu s načelom supsidijarnosti;
  2. preporučuje uvođenje dodatnih mjera za unapređenje odvojenog prikupljanja i recikliranja otpada, poput poticanja pneumatskog prijevoza kućnog otpada do spremnika za odvojeno prikupljanje, postavljanja spremnika s više odjeljaka na gradilištima kako bi se olakšalo odvajanje i zbrinjavanje različitih vrsta otpada nastalog gradnjom i rušenjem, razvoja modela za gospodarenje te postrojenja za recikliranje otpada od solarnih fotonaponskih ploča, čiji se porast očekuje, te uvođenja infrastrukturne mreže za dekontaminaciju i oporabu vozila na kraju njihova uporabnog vijeka;
  3. ponovno poziva da se u revidiranu okvirnu direktivu EU-o o otpadu uvede novi cilj za recikliranje biootpada u svrhu poticanja razvoja tog sektora i uvođenja kvantitativnih ciljeva ( 15). Uz to, Komisija bi također mogla utvrditi obvezujuće kriterije za kvalitetu komposta kako bi potaknula tržište recikliranja biootpada i zaštitu okoliša ( 16). U tu bi svrhu moglo biti korisno odrediti smjernice s kojima bi se upoznao što veći broj građana u cilju poboljšanja kvalitete biootpada koji se prikuplja i šalje na izradu komposta;

Odlaganje otpada na odlagališta

  1. nadovezujući se na poziv Europskog parlamenta da se postepeno uvede zabrana korištenja odlagališta ( 18), OR traži da se do 2020. godine zabrani da se na odlagališta odlaže otpad koji se može reciklirati ili je biološki razgradiv ( 19). U tom smislu poziva Europski parlament i Vijeće da barem zadrže predloženi cilj, odnosno da se od 1. siječnja 2025. biološki razgradiv otpad više ne odlaže na odlagališta, a da se otpad koji se može reciklirati prikuplja odvojeno te da se doista i reciklira kad je to izvedivo s tehnološkog i ekonomskog stajališta;

Amandman 2.

COM(2014) 397 final – 2014/0201 (COD)

Članak 1. – Izmjene Direktive 2008/98/EZ, točka 11.

Prijedlog Komisije Amandman OR-a
11. U članku 22. drugi stavak zamjenjuje se sljedećim: 11. U članku 22. drugi stavak zamjenjuje se sljedećim: „Kako bi smanjile onečišćenje otpadnih materijala, države članice do 2025. moraju osigurati odvojeno prikupljanje biološkog otpada. „Kako bi smanjile onečišćenje otpadnih materijala koji se mogu reciklirati i osigurale optimalno recikliranje biološkog otpada, države članice do 2025. moraju osigurati odvojeno prikupljanje biološkog otpada. Komisija provodi procjenu gospodarenja biološkim otpadom kako bi prema potrebi dostavila prijedlog. U okviru procjene ispitat će se mogućnost postavljanja minimalnih zahtjeva za gospodarenje biološkim otpadom i kriterija kvalitete za kompost i proizvode digestije biološkog otpada kako bi se mogla jamčiti visoka razina zaštite zdravlja ljudi i okoliša;” Komisija provodi procjenu gospodarenja biološkim otpadom kako bi prema potrebi dostavila prijedlog. U okviru procjene ispitat će se mogućnost postavljanja minimalnih zahtjeva za gospodarenje biološkim otpadom i kriterija kvalitete za kompost i proizvode digestije biološkog otpada kako bi se mogla jamčiti visoka razina zaštite zdravlja ljudi i okoliša;”

Obrazloženje

Biootpad nije onečišćujuća tvar. Njegovo prikupljanje mora biti vođeno nastojanjem da se iz njega izvuče najveća moguća korist, primjerice proizvodnjom energije iz bioplina ili gnojiva, a ne nastojanjem da ostali otpad ostane suh. Uz to, ne bi se trebalo nametati određene opcije za odvojeno prikupljanje ili za upravljanje biološkim otpadom. Uvijek je potrebno dopustiti fleksibilnost u cilju prilagođavanja lokalnim uvjetima i novim tehnologijama. Važna je kvaliteta biootpada, a ne način na koji se skuplja ili kojim se njime upravlja. (C 140/44 HR Službeni list Europske unije 28.4.2015.

 

  • Izvor:

http://www.academia.edu/2653480/Pobolj%C5%A1ano_upravljanje_biootpadom_neiskori%C5%A1teni_potencijal

Sve više se potencira preusmjeravanje biootpada sa odlagališta. Od ranije je poznato da biootpad čini biorazgradljivi otpad iz vrtova ili parkova, hrana i kuhinjski otpad iz domaćinstava, restorana, ugostiteljskih objekata i maloprodajnih prostora i usporediv otpad iz fabrika za preradu hrane.Polemike se vode o tome da se više može postići ako bi se otvorila mogućnost prevencije u cjelokupnom lancu proizvodnje i potrošnje hrane, čime se doprinosi održivom korištenjuresursa, zaštiti tla i umanjenu klimatskih promjena. U zemljama EU, između 118 i 138 miliona tona biootpada  nastane svake godine, od čega je oko 88 milijuna tona komunalnog otpada.

Mada sadašnje zemlje članice EU imaju zakonsku obavezu da optimiziraju tretman biootpada u skladu sa specifičnim uslovima u datoj zemlji, u komunikaciji Evropske komisije prema Vijeću i Evropskom parlamentu o budućim koracima upravljanja biootpadom, naglašeno je da se maksimiziranjem recikliranja i pretvorbe biootpada, mogu postići značajne koristi:

  1. Finansijska ušteda za građane. Npr.jedna trećina hrane kupljena u domaćinstvima u Velikoj Britaniji, (približne vrijednosti 19 milijardi Eura) postaje otpad. Do 60% ovog otpada teoretski bi se moglo izbjeći.
  2. Izbjegavanje oko 10 milijuna tona ekvivalent CO2 emisija, odnosno doprinosa od 4% ciljevima EU do 2020.godine. Ovaj cilj se odnosi na smanjenje emisija 10% u odnosu na 2005.godinu za sektore koji nisu pokriveni Šemom trgovanja emisijama (ETS). U slučaju ambicioznih preventivnih politika i do 44 milijuna tona ekvivalent CO2 bi semoglo izbjeći, uglavnom kroz emisije koje nastaju proizvodnjom i prevozom hrane.
  3. Poboljšanje osiromašenog poljoprivrednog zemljišta kompostom (od 3-7%) u EU i rješavanje problema degradirajuće kvalitete tla u Evropi. (…)

Hrvatska je preuzela obavezu postepenog smanjenja količine biorazgradivog komunalnogotpada koji se odlaže na odlagalištima u skladu s postavljenim ciljem, a to je da se do kraja2013. godine udio biorazgradivog komunalnog otpada koji se odlaže na odlagalištima smanji na 75% masenog udjela biorazgradivog komunalnoga otpada koji je proizveden u 1997.godini; da se do kraja 2016. godine udio smanji na 50%; a do konca 2020. smanji na 35%udjela biorazgradivoga komunalnoga otpada koji je proizveden u 1997. godini.

 Hrvatska kao članica EU, pored navedenog dužna je pridonijeti ispunjenju ciljeva gospodarenja otpadom EU 2020 koji obavezuju na korištenje i recikliranje 50% otpada izkućanstava kao što su papir, plastika, metal, staklo i slično, kao i 70% neopasnog građevinskog otpada.

 

  • Izvor:

http://www.energetika-net.com/u-fokusu/res-publica/zagreb-po-postupanju-s-otpadom-najgori-u-europi-22214

…što kaže Europa? S novim paketom cirkularne ekonomije koji je Europska komisija usvojila u prosincu 2015., još veći naglasak stavljen je na odvojeno prikupljanje. To podrazumijeva ambicioznije ciljeve za komunalni otpad i ambalažu, sa zabranom bacanja na odlagališta odvojeno prikupljenog papira, metala, stakla, plastike i novog elementa – biootpada. Prema novoj Direktivi o otpadu, do 2030. trebati reciklirati 65% komunalnog otpada i 75% ambalažnog otpada, a uvedena je i obvezujuća direktiva o maksimalno 10% ukupnog otpada koji smije završiti na odlagalištima. S poražavajućom stopom reciklaže od oko 18% Hrvatska je, uz još nekoliko članica, dobila prijelazni period od pet godina da se prilagodi novim pravilima. S ovako nestimulativnom politikom prema otpadu koju provodi Zagreb, izvjesno je da ćemo podbaciti. U Planu gospodarenja otpadom 2015.-2021. prevencija, ponovna upotreba, odvajanje i recikliranje otpada popustile su pod konceptom zbrinjavanja otpada u velikim centraliziranim centrima, koji se u EU-u sve više napušta kao neučinkovit. Ne zaboravimo, najviše uspjeha u odvojenom prikupljanju otpada (sirovina) imaju upravo općine u Međimurju, koje slijede “zero-waste” koncept. Novi ministar zaštite okoliša Slaven Dobrović kao civil i stručnjak bio je veliki zagovornik tog koncepta pa sad valja vidjeti kako će “disati” kad se snađe u novoj političkoj ulozi.

 

  • Izvor:

http://europa.eu/rapid/press-release_IP-15-6203_hr.htm

Člankom 5. stavkom 2. Direktive 1999/31/EZ postavljaju se tri cilja za preusmjeravanje biorazgradivog komunalnog otpada s odlagališta i zabranjuje se odlaganje određenih tokova otpada na odlagališta. Države članice moraju ispuniti posljednji cilj povezan s preusmjeravanjem biorazgradivog komunalnog otpada s odlagališta do 16. srpnja 2016. U skladu s člankom 5. stavkom 2., taj se cilj do 16. srpnja 2014. mora preispitati, s obzirom na praktično iskustvo koje su države članice stekle u provođenju prethodnih dvaju ciljeva, radi njegova potvrđivanja ili izmjene, a sve radi osiguravanja visoke razine zaštite okoliša., str 5.

 

  • Izvor:

http://www.h-alter.org/vijesti/zastupnici-pozivaju-komisiju-na-donosenje-ambicioznijeg-paketa-cirkularne-ekonomije

“Željeli bismo podsjetiti Komisiju o prioritetnim ciljevima Sedmog Akcijskog plana za okoliš koji govore o usmjerenju Europske unije prema resursno učinkovitijoj, zelenoj, konkurentnoj i nisko-ugljičnoj ekonomiji, što zahtijeva punu implementaciju legislative o otpadu u cijeloj Uniji“, navodi se u zajedničkom priopćenju.

“Ako stvarno želimo živjeti na održivi način, onda je krajnje vrijeme da napustimo današnji linearni model ekonomije i počnemo primjenjivati cirkularni model ekonomije. Nažalost, u manje razvijenim državama članicama Europske unije, poput Hrvatske, otpad završava na odlagalištima, često ilegalnima, a sadrži vrijedne sirovine i akumuliranu energiju. Odvojeno prikupljanje biorazgradivog otpada, građevinskog otpada i tekstila mora biti prioritet i obveza, a spalionice otpada trebaju biti posljednje rješenje za zbrinjavanje otpada i to samo kada ne postoji mogućnost recikliranja ili druge pretvorbe u energiju. Otpad treba postati kvalitetna sekundarna sirovina i prilika za razvoj uspješnih poduzetničkih projekata te lokalno zapošljavanje”, poručuje Škrlec.

 

  • Izvor:

AZO, izvješće o komunalnom otpadu 2012. godine

„Podaci o biorazgradivom komunalnom otpadu izračunati su primjenom vrijednosti za maseni udio biorazgradivog otpada u miješanom komunalnom otpadu od 67% prema preporuci EUROSTAT-a (za zemlje koje nemaju određen sastav miješanog komunalnog otpada).“

                Izračun:  67% × 295.293 t = 197.846 t  

~ procijenjeni maseni udio biorazgradivog otpada u miješanom komunalnom otpadu

„Tablica 3: Količine komunalnog otpada u 2012., po županijama

Županija Ukupna količina proizvedenog komunalnog otpada (t) Količina otpada po stanovniku (kg/stan) Proizvedeni miješani komunalni otpad (20 03 01) (t)
Grad Zagreb 295 293 379 221 966

Tablica 4: Količine odvojeno skupljenog komunalnog otpada u 2012., po županijama

Županija Ostale vrste komunalnog otpada (t) Papir (t) Plastika (t) Metal (t) Staklo (t)
Grad Zagreb 73 326,71 1 447 1 695 500 818 
Glomazni otpad (t) Tekstil (t) Biootpad (t)
    21 171

„Najveći udio izdvojenog biootpada čini biorazgradivi otpad iz vrtova i parkova“ (izvor: Gospodarenje komunalnim otpadom s naglaskom na otpad iz hrane u RH, prof. dr. sc. Neven Voća, AZO)

Tablica 5: Gospodarenje komunalnim otpadom u 2012., po županijama

Županija Ukupna količina proizvedenog komunalnog otpada (t) Udio komunalnog otpada upućenog odlagalištima (%) Udio komunalnog otpada upućenog na oporabu (%)
Grad Zagreb 295 293 91,5 8,5

3.4. BIORAZGRADIVI OTPAD U 2012. GODINI

Podaci o proizvedenom biorazgradivom komunalnom otpadu temelje se na prijavama skupljača komunalnog otpada, skupljača proizvodnog otpada (biorazgradivi komunalni otpad iz uslužnog sektora) i posjednika otpada.

Prema prijavljenim podacima u 2012. godini proizvedeno je 1 078 295 t biorazgradivog komunalnog otpada, od čega je 158 639 t proslijeđeno na oporabu. Kompostane kojih je bilo aktivno u 2012. godini 8, zaprimile su tek 25 956 t biootpada. Najveće količine proizvedenog birazgradivog otpada bilježe se u Gradu Zagrebu, Splitsko – dalmatinskoj županiji i Primorsko – goranskoj županiji.

Kako veliki dio količina sakupljenog biorazgradivog komunalnog otpada iz uslužnih djelatnosti poput papira i kartona, otpadnih jestivih ulja i sl.(…)“

 

  •  prilog:

Očitovanje na nacrt Plana gospodarenja otpadom Republike Hrvatske 2015.-2021.

od 19. listopada, 2015. godine.